Sitnice nam posvećuju dan i čine ga vrijednim

Autor: s. Samuela Muchova

Srijeda, 29. prosinca 2010.

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji, današnje nam Evanđelje govori o prikazanju Isusa u hramu. Prema propisu Staroga židovskoga zakona Josip i Marija su tada trebali žrtvovati jaganjca. Ali za siromašne ljude to je financijski bilo gotovo nemoguće. Zakon je u tom slučaju imao razumijevanja i dopuštao je da siromašna majka za žrtvu može prinijeti samo par grlica ili dva golubića. Ove su žrtve bile lijepim simbolom ili znakom vjerničkoga života koje su nam poznate i u svakodnevnom životu. Priznajemo da Bogu pripada sve što imamo, što činimo i što jesmo. Ali i izvana se to naše uvjerenje može pokazati malim simboličnim gestama kao: prekrižiti se prije posla, otići na svetu misu, posvetiti bar neke svoje brige ili razmišljanja Onome koji može sve preobraziti ili bar kratkom molitvom pozvati Boga u svoj svakodnevni život. Ili male žrtve kao što su: dati nekome milostinju kad dobijemo plaću, učiniti neku uslugu koju od nas nitko ne traži, neprimjetno se odreći ukusnog jela kod ručka, pročitati dnevno bar mali ulomak iz Biblije, pokazati ljubav i otvorenost ljudima pokraj sebe, potruditi se ostati vedar unatoč svemu što nas želi učiniti malodušnima... i slične sitnice. Jer iako su to samo sitnice, one nam posvećuju cijeli dan i čine ga vrijednim. Mir Vam i dobro!